ponedjeljak, 27. rujna 2010.
Dok sam bila mala nisam razumjela a ni shvacala sta znaci rijec "bol", Ta rijec za mene tada je bila nepoznata. Zivjela sam u svjetu ljubavi,srece... To "bogatstvo" koje sam tada imala nisam znala cjeniti, ipak bila sam premlada da bih tada to shvatila. A sada nakon toliko prolivenih suza, neprospavanih noci, polako shvacam da sam tada zapravo bila istinski sretna. Sada rijec "sreca" ne postoji vise u mom zivotu. Sjecam se kao da je danas bilo-moj prvi odlazak u taj grad, koji koliko me je i usrecio toliko mi je i bola zadao. Drustvo koje sam tamo upoznala, dobro me je prihvatilo, a to je predstavljalo ostvarenje mojih djevojackih snova. A onda si se pojavio ti u mom zivotu. Tad sam prvi put saznala sta znaci "bol", i "zasto se zbog ljubavi pati"! Bio si najveci "zenskaros" u gradu. Rijec ljubav za tebe je bila strana. Tebe nisu zanimale tude patnje. Iako si tada imao djevojku, upoznali smo se (zemljaci bili-pa je bio i red da se upoznamo), ali tu je osim "prijateljstva" bilo mnogo vise. Osjecala sam da me volis, bar je tako izgledalo sa tvoje strane, ali to je bila samo jedna od tvojih "zamki" da osvojis pa ostavis. Kada si me totalno unistio prestao si se javljati... a ja..... pocela sam se mjenjati, postala sam totalno "hladna osoba". Osjecala sam se kao da su me svi koje sam voljela povrijedili i niko nije maro za moju bol. Sada sam znala sta znaci biti povrijeden. Sada osmjehom prekrivam tugu-da drugi ne bi znali koliko patim. Glumim da sam sretna, ali samo moja dusa i dragi bog znaju kako mi je. Svi su me iznevjerili, ostavili, ali nikad nikom nisam vjerovala da ces jednom i ti uciniti to isto, ostaviti me samu u svjetu gdje postoji samo tuga...
Pretplati se na:
Postovi (Atom)